Hibridna demokracija

 

 

 

 

 

Zastupnička demokracija

kontrolirana pomoću

izravne demokracije

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  SADRŽAJ

 

 

 

  Zašto demokracija?

 

  Zašto zastupnička demokracija?

    Ograničeni prostor u sobi

    Premještaj

    Političari s punim radnim vremenom

 

  Zašto hibridna demokracija?

    Ograničeni prostor u sobi - RIJEŠENO

    Realokacija - RIJEŠENO

    Političari s punim radnim vremenom – NIJE RIJEŠENO

    Korumpirani zastupnici – KONTROLA ŠTETE

    Primjer

 

  Principi hibride demokracije

    Hibridno glasovanje

    Prosljeđivanje glasova

    Disperzija glasačke moči

    Višestruki zastupnici

    Glasovanje u dva koraka

    Kontinuirano glasovanje

    Referendum

    Transparentnost

    Zaštita manjina

 

  Prednosti hibridne u odnosu na zastupničku demokraciju

    Motiviranje zastupnika da ne postanu korumpirani

    Reduciranje utjecaja korumpiranih i nesposobnih političara

    Kompromitiranje interesa

    Nepoznati interesi

    Disperzija glasačke moči

    Reprezentativn demokracija nije ustavna

    Reducirana diskriminacija

 

  Prednosti hibridne demokracije u odnosu na direktnu demokraciju

    Zaštita različitih interesa

    Postepena promjena

    Bolja prilagodba

    Ne pretvaranje osoba u političare

 

  Kritika hibridne demokracije

    Preglasavanje manjina

    Diskriminacija

 

  Mehanizmi hibridne demokracije

    Registering for hybrid democracy service

    Logging into hybrid democracy service

    Casting a vote

 

  ZAKON

    Zakon o elektronickom prijenosu birackog prava

    Zakon o dodijeli birackog prava

    Zakon o dodijeli elektronickog birackog prava

 

  Reference

   


 

  Zašto demokracija?

 

 

Demokracija je izmišljena kao rješenje prethodnih oblika političkog organiziranja kod kojih je koncentracija sve moći bila u rukama pojedine osobe ili male grupe ljudi. Oni su usmjravali svu moć i dobrobit za sebe bez ikakve brige za opću populaciju.

 

Kroz demokraciju opća populacija može konačno kreirati zakone za svoj vlastiti interes što rezultira većim prosperitetom većine ljudi. Tako je osnovna ideja koja stoji iza demokracije omogućiti ljudima kreiranje vlastite sudbine umjesto da im netko drugi govori što im je činiti.

 

Imajući ovo na umu, prilično je začuđujuće da zastupnička demokracija ima u svom nazivu riječ demokracija budući da je očito da kod zastupničke demokracije opet imamo mali broj ljudi koji djeluju u vlastitom interesu, a protiv interesa većine, odnosno isti tip političkog organiziranja koji bi demokracija trebala zamijeniti. Izgleda da su oni na vlasti pronašli učinkovit način da i dalje vladaju nad većinom čuvajući pritom među mnogima ideju da većina ustvari vlada kako je i zamišljeno u demokraciji. U osnovi, oni su u potpunosti izmijenili značenje riječi demokracija, stoga je je izmišljen novi termin, izravna demokracija kao referenca na originalnu ideju demokracije. Ovo je omogućilo izmišljanje različitih tipova demokracija jednostavnim stavljanjem različitih riječi prije termina demokracija u namjeri manipuliranja mišljenjem opće javnosti da su ove nove političke strukture demokratske samo zato što sadrže riječ demokracija u svome nazivu.

 

Iako je demokracija možda bolji oblik političke vladavine od prethodnih mehanizama, možda nije najidealniji. Najveća snaga demokracije leži u činjenici da odkada ljudi rade zakone, vjerojatno ih nastoje napraviti tako da od njih imaju koristi. Ovo je oštar kontrast u odnosu na recimo kraljevinu gdje kralj radi zakone u svom vlastitom interesu bez ikakve brige za svoj narod.

 

U drugu ruku, vladanje državom traži veliko znanje i razumjevanje raznih kompleksnih procesa i stoga bi državom trebali vladati stručnjaci u svojim područjima kao i ljudi koji koji vode bili koji drugi aspekt zajednice. Demokracija je kao da grupu ljudi s ulice stavimo da upravljaju avionom kako znaju i umiju bez ikakve prethodne obuke i znanja kako upravljati avionom. Ovo može izgledati kao pomalo katastrofičan scenario, ali u usporedbi sa alternativom gdje imamo uvježbanog pilota koji odjednom odluči očistiti avion od svih putnika usred leta samo zato da može svu hranu zadržati za sebe, prethodni scenario više i ne izgleda tako loš.  

 

Tako bi vođenje države trebalo prepustiti onima koji ustvari znaju što rade. Nažalost, ljudi obično postanu korumpirani vrlo lako, pa njihovo znanje postane kontraproduktivno obzirom da ga počnu upotrebljavati protiv ljudi koje bi ustvari trebali štititi. Stoga dok ne izmislimo neku tehnologiju koja može garantirati integritet naših zastupnika, izgleda kao da smo osuđeni na izravnu demokraciju kao najbolji mogući oblik političkog organiziranja.

 


 

  Zašto zastupnička demokracija?

 

 

Ovo poglavlje objašnjava zašto je zastupnička demokracija izmišljena, što ljudi s njom nastoje postići i koje probleme nastoje riješiti.

 

Zastupnička demokracija je u stvari u praksi vrlo loša aproksimacija izravne demokracije. Ljudi su željeli imati društvo gdje bi svatko imao izravni glas o političkoj stvari jer se takav pristup smatrao najboljim. To su osnove izravne demokracije. Nažalost, u prošlosti nije bila mogrća praktična implementacija ovakvog političkog okruženja. Postoje tri glavna problema koja je potrebno riješiti i koja su se u to vrijeme pokazala nerješivima. Rješiti ta tri problema je jedino što nas drži podalje od izravne demokracije.

 

  Ograničeni prostor u prostoriji

 

Problem


Prvi problem je ograničena količina prostora u sobi za glasovanje potreban za smještaj svih koji žele glasovati.

 

Rješenje

 

Kako nije moguće smjestiti 5 milijuna ljudi u jednu sobu, tako da svatko može izravno glasovati, rješenje je pronađeno u podjeli 5 milijuna ljudi u grupe od po 1 milijun i staviti da svaka grupa bira svog zastupnika. Na ovaj način sada je potrebno umjesto 5 milijuna staviti samo 5 ljudi u jednu sobu što je moguće u praksi. Sada umjesto 5 milijuna glasuje 5 ljudi. Na ovaj način riješili smo problem pronalaska dovoljno velike sobe sa sve koji imaju ovasti da glasuju, no nažalost to vodi u novi problem.

 

Problem

 

Najveći problem ovog rješenja, sa aproksimacijom izravne demokracije bila je pretpostavka da će zastupnici djelovati prema najboljem interesu grupe koju zastupaju. Nažalost, ta pretpostavka se pokazala krivom zbog toga što je u suporotnosti sa ljudskom naravi. Većini ljudi nije u naravi žrtvovanje vlastitog interesa za interes drugih. To znači da čim je zastupnik suočen sa izborom učiniti dobro za sebe ili učiniti dobro za grupu, on će u većini slučajeva odabrati vlastiti interes. Ako je njegov vlastiti interes ujedno i inters njegovih glasača onda nema problema. No, u većini slučajeva pokazalo se da slijediti vlastiti interes čini veliku štetu svojim glasačima.

 

  Premještaj

 

Problem

 

Čak i ako bi se pronašao prostor dovoljno velik za 5 milijuna ljudi, pa čak i ako bi svako pojedino glasovanje trajalo  samo mali djelić vremena i stoga nebi značajno ometalo ostatak posla koji je potrebno obaviti, jedan drugi problem i dalje ostaje. Ako uzmete 5 milijuna ljudi iz svih krajeva zemlje i premjestite ih u jednu sobu za glasovanje, ljudi ne bi bili u mogućnosti imati normalne živote i obavljati posao kojim se bave.

 

Rješenje

 

Ponovo, rješenje se nameće u obliku zastupnika. Ponovo možemo podijeliti 5 milijuna ljudi u grupe od po 1 milijun ljudi i neka svaka grupa bira svojeg zastupnika. Tako se sada samo zastupnici trebaju preseliti u sobu za glasovanje, dozvoljavajući pritom drugima da nastave za svojim svakodnevnim životima.

 

Problem

 

Problem sa ovim rješenjem je isti kao i onaj koji je diskutiran prije, zbog toga što zastupnici, kako je pokazano ne rade u najboljem intersu grupe koju zastupaju.

 

  Političari s punim radnim vremenom

 

Problem


Drugi problem je ako imamo izravnu demokraciju i tražimo svakoga da glasuje o svakom pojedinom zakonu, onda pretvaramo ljude u političare s punim radnim vremenom. U namjeri da glasuju, ljudi trebaju prije nego što glasuju diskutirati i preispitati svaki zakon što traži puno vremena. Društvo u kojemu je svatko političar i u kojemu nitko ne radi ništa drugo ne može funkcionirati jer ljudi trebaju obavljati različite druge aktivnosti da bi imali funkcionalno društvo.

 

Rješenje

 

Još jednom, rješenje se nudi kroz zastupanje. Kada stavljanje 5 milijuna ljudi u jednu sobu ne bi bio problem, staviti ih na puno radno vrijeme bi. Opet bi mogli 5 milijuna ljudi podijeliti u grupe od po milijun i neka svaka grupa izabere svog zastupnika. Takav zastupnik posvetio bi onda svoje puno vrijeme diskutiranju i proučavanju zakona i tada bi svoje znanje upotrijebio kod glasovanjan u najboljem interesu grupe koju predstavlja.

 

Problem

 

Problem sa ovim rješenjem je isti onaj diskutiran ranije jer kako je pokazano, zastupnici ne bi radili u najboljem intresu grupe koju predstavljaju. Obično bi slijedili vlastite interese, često na štetu interesima svojih glasača. Pored toga, večina političara ne posvećuju svoje vrijeme proučavanju i diskutiranju zakona nego jednostavno slijede upute onih preko kojih ostvaruju vlastite interese.

 


 

  Zašto hibridna demokracija?

 

 

Hibridna demokracjia bazirana je na uvođenju elemenata izravne demokracije u postojeći zastupnički sustav. Mogućnost uvođenja elemenata izravne demokracije se intenzivno oslanja na moderne komunikacijske tehnologije kao što je internet što u konačnici omogućava prijelaz iz zastupničke u područje izravne demokracije. Ideja je koristiti moderne komunikacijske tehnologije kako bi se ljudima omogučilo imati izravan glas o raznim političkim stvarima.


Ovisno o tome koliko su glasači aktivni, takav sustav može ili postati čista zastupnička demokracija (ako se glasači ne odluče izravno glasovati) ili čista izravna demokracija (ako ljudi odluče izravno glasovati o svakoj pojedinoj stvari).

 

Isto kako je zastupnička demokracija izmišljena da riješi probleme izravne demokracije, hibridna demokracija je izmišljena da riješi probleme zastupničke demokracije. Slijedeća poglavlja pokazuju kako hibridna demokracija rješava probleme implementacije izravne demokracije, kao što je pokazano u prethodnom poglavlju i kako rješava probleme zastupničke demokracije.

 

 Ograničeni prostor u sobi - RIJEŠENO

 

Suvremene komunikacijske teknologije sada nam dopuštaju staviti koliko god ljudi želimo u jednu virtualnu sobu za glasovanje. Ova tehnologija omogućava nam trenutni pristup na svako mjesto na zemlji. Naravni, ne u fizički, ali dozvoljava nam prisustvo u smislu potrebnom za uspostavu izravne demokracije.

 

Ono što je još više iznenađujuće je to da ljudi čak ni ne moraju biti u sobi istovremeno, jer glasovi mogu biti prikupljani asinkrono korz definirani vremenski period. Taj period može biti definiran kao specifični vremenski interval,  recimo jedan tjedan. Također, može biti definiran i kao vrijeme dok se ne skupi većina glasova.

 

  Realokacija - RIJEŠENO

 

Suvremene komunikacijske teknologije također riješavaju inicijalni problem izravne demokracije a to je realkoacija glasača u sobu za glasovanje kako bi mogli glasovati. Uporabom interneta glasač se može fizički nalazaiti bilo gdje na zemlji i istovremeno biti prisutan u virtualnoj sobi za glasovanje gdje se glasovanje odvija.

 

  Političari s punim radnim vremenom – NIJE RIJEŠENO

 

Nažalost, sadašnji stadij naše tehnlogije još uvijen ne daje rješenje na pretvaranje ljudi u političare s punim radnim vremenom ako želimo implementirati izravnu demokraciju. To je jedini razlog zbog čega juš uvijek trebamo zastupnike kao riješenje za taj problem.

 

Ali, na sreću, hibridna demokracija omogućava rješenje problema korumpiranih zastupnika, koji muči zastupničku demokraciju, kako je opisano u slijedećem poglavlju.

 

  Korumpirani zastupnici – KONTROLA ŠTETE

 

Namjera uvođenje izravne demokracije u zastupničku demokraciju s ciljem postizanja hibridne demokracije je rješenje različitih problema koji trenutno muče zastupničku demokraciju. Mnogi problemi zastupničke demokracije koji mogu biti riješeni prijelaskom na hibridnu demokraciju su istaknuti u poglavlju “Prednosti hibridne demokracije”

 

Hibridna demokracija bazira se na pretpostavci da je svatko korumpiran. Ova pretpostavka nije napravljena zato jer vjerujemo na ne postoje pošteni ljudi koji bi mogli pošteno raditi u interesu svojih glasača. Ova pretpostavka je napravljena zbog toga što sadašnja tehnologija ne može pomoći pri indetifikaciji takvih ljudi. Kada želimo postaviti određenu odsobu na visoko utjecajan položaj unutar političke strukture tada nema načina da budemo sigurni da će ta osoba obavljati svoj posao u najboljem interesu ljudi i pri tome biti poštena i kompetentna. Pretpostaviti da će osoba biti poštena na osnovi njene povijesti nije ni na koji način garancija da je ta pretpostavka valjana i to pretpostaviti znači zatvaranje očiju i ignoriranje problema.

 

Zato hibridna demokracija nije bazirana na traženju dobrih, poštenih i vrijednih ljudi, nego radije pretpostavlja da je svako vrlo motiviran da postane korumpiran. U namjeri suzbijanja korupcije hibridna demokracija definira set pravila koja omogućavaju efikasno suzbijanje korupcije kada se ona pojavi, pa čak i prije nego što prouzroči bilo kavu stvarnu štetu. Hibridna demokracija je bazirana na pretpostavci da osoba ne može samu sebe kontrolirati da bude poštena, ali drugi mogu. Zato, u osnovi, kroz transparetnost, svatko je svjestan što drugi rade i planiraju raditi u političkom smislu i  istovremeno je svakome dana izravna moć sankcionirati takve korumpirane zastupnike i spriječiti njihov negativan utjecaj na društvo.

 

Tako umjesto slijepog traženja rješenja postojećih problemima unutar postavki zastupničke demokracije, koje su bazirane na krivoj pretpostavci stavljanja interesa drugih ispred vlastitog, možemo se okrenuti hibridnoj demokraciji i pokušati pronači riješenja koja su bazirana na realnoj pretpostavci das u ljudi, u večini slučajeva, sebični i lako korumpirani i da je jedini način da se osigura stabilno i funkcionalno političko uređenje da se omogući ljudima da efiksano kontroliraju jedni druge umjesto da se vlast koncentrira u rukama pojedinaca koji onda tu moć koriste za ostvarenje vlastitih interesa umjesto za opće dobro.

 

  Primjer

 

Ovo poglavlje predstavlja kratki uvod u neke od osnovnih postavki hibridne demokracije kroz jedan jednostavan primjer. Cilj ovog primjera je prezentirati čitatelju glavne principe na kojima se teljemi hibridna demokracija. Svaki od navedenih principa će biti detaljno pokriven u poglavljima koja slijede.

 

Počet čemo opisom izbornog dana onako kako bi on izgledao unutar sustava hibridne demokracije. Tokom izbornog dana osoba se može registrirati da želi da ju zastupa određeni zastupnik A. Ovo nije anonimno. Ili ista ta osoba može otići na svoje glasačko mjesto i anonimno dati svoj glas da želi da ju zastupa zastupnik A uobičajnim zaokruživanjem broja na listi pored tog zastupnika i ubacivanjem glasačkog lističa u izbornu kutiju kao što je to uobičajeno u zemljama baziranim na zastupničkoj demokraicji.

 

Pretpostavimo da je 50 ljudi anonimno odabralo zastupnika A a da je se drugih 50 osoba registriralo da žele da ih zastupa zastupnik A. Potrebno je naglasiti da se osoba može registrirati da ju zastupa određeni zastupnik i od kuće korištenjem interneta i posebno dobivenog account-a koji je unaprijed osiguran za sve glasače kako bi ih se moglo jednoznačno identificirati prilikom korištenja svojih glasačkih prava.

 

Kada zastupnik A da svoj glas za odredjeni zakon tokom procedure glasanja, bilo fizički u saboru ili preko interneta, tada njegov glas vrijedi 100 glasova, jer ga je toliko osoba odabralo da ih zastupa. Ako neka od registrianih osoba odluči da zastupnik nije glasao u njenom interesu tada se ta osoba može ulogirati u internetski sustav za glasovanje i direktno dati svoj glas za ili protiv zakona te na taj način poništiti odluku koju je u njeno ime donio njen zastupnik. U tom slučaju glas zastupnika A više ne vrijedi 100 glasova več 99, dakle inicijalnih 100 minus glas ove jedne osobe kojaje odlučila u ovom konkretnom slučaju odreči se prava da ju netko drugi zastupa te direktno glasovati za zakon. Ako svih 50 registriranih osoba odbije da ih zastupnik A zastupa u ovom konkretnom slučaju to bi značilo da bi se glasačka vrijednost zastupnika A smanjila za tih 50 osoba te bi bila jednaka broju osoba koji su zastupnika odabrali anonimno, dakle 50.

 

Ako zastupnik postane korumpiran glasač se može odregistrirati od tog zastupnika čime će se glasačka vrijednost tog zastupnika smanjiti za 1 glas čak i ako glasač ne odluči iskoristiti internet kako bi preko njega direktno dao svoj glas. Glasač se također u svakom trenutku može registrirati kod bilo koeg drugog zastupnika ukoliko zaključi da će njegovi interesi biti bolje zastupani na taj način. Na ovaj način zastupnici su demotivirani da rade što god požele do slijedećih parlamentarnih izbora.

 

Na ovaj način zastupnik je kontinuirano motiviran da radi u interesu svojih birača jer se u suprotnom birači u bilo kojem trenutku mogu odregistrirati od tog zastupnika i time smanjiti utjecaj tog zastupnika smanjenjem njegove glasačke moći. Na ovaj način korumpirani zastupnici se mogu jednostavno i brzo u potpunosti neutralizirati oduzimanjem glasačke moči. Na ovaj način glasači mogu koristiti mogučnost direktnog glasovanja samo za one najvažnije zakone bez potrebe da se pretvore u političare sa punim radnim vremenom kao što bi trebalo u slučaju direktne demokracije. A u ostalim slučajevima, kod manje važnih zakona, odluke mogu prepustiti svojim zastupnicima imajuču cijelo vrijeme u vidu njihovo dijelovanje uz mogučnost pravovremene reakcije i sankcioniranja.

 

Jako je važno naglasiti da zastupnik, u ovom modelu hibridne demokracije, moće biti bilo koji glasač a ne samo mali krug ljudi koji su pripadnici neke političke stranke i koji se prethodno moraju registrirati kao zastupnici. To znači da glasač A može odabrati glasača B kao svog zastupnika a glasač B može biti bilo koja osoba sa pravom glasa. Glasač B može biti susjed glasača A, član familije, njegov professor ili bilo koji drugi glasač. Time se drastično povečava broj potencijalnih zastupnika za razliku od trenutnog stanja gdje imamo mali broj potencijalnih zastupnika koji su imali dovoljne količine novaca za adekvatnu medijsku pokrivenost.

 


 

  Principi hibride demokracije

 

 

Ovo poglavlje prezentira različite aspekte hibridne demokracije koji direktno ili indirektno doprinose njenoj efikasnosti. Djelomičan pregled glavnih principa dan je slijedečim dijagramom:

 

Graphic: A hybrid model of direct-representative democracy

  Hibridno glasovanje

 

Tokom izbornog dana glasač može odabrati da li će svog zastupnika odabrati anonimno ili se registrirati da želi da ga zastupa određeni zastupnik pri čemu se glasač mora identificirati. Glasač također može odabrati da svoj glas zadrži za sebe kako bi kasnije direktno glasovao za zakone ili kako bi kasnije odabrao zastupnika koji će ga zastupati. Oni koji odluče svog zastupnika odabrati anonimno to će moči učiniti na potpuno isti način kao što se to trenutno radi, dakle na ni koji način se neče morati prilagođavati sustavu hibridne demokracije ukoliko ne žele koristiti njene napredne mogućnosti. Oni koji se odluče registrirati kod određenog zastupnika dobit će account kako bi se preko interneta mogli ulogirati na stranicu za glasovanje kojom će moči direktno glasovati za pojedine zakone te po želji mijenjati svog zastupnika u bilo kojem trenutku koliko god puta žele.

 

  Prosljeđivanje glasova

 

Umjesto mogučnosti da za zastupnika odabere nekog konkretnog političara, glasač za svog zastupnika može odabrati bilo kojeg drugog zastupnika. Dakle glasač može dopustiti odabranom drugom glasaču da koristi njegov glas kako želi. Dakle ako osoba ima povjerenje da bi neka osoba koju poznaje mogla bolje odlučivati u njenom interestu onda ona na tu osobu može prenijeti svoj glas. Ovo preusmjeravanje glasova može teoretski ići u beskonačnost uz izbjegavanje kružnih petlji. Dakle zastupnik može sve svoje glasove prenijeti prenijeti na nekog drugog birača i tako dalje. Ovaj princip razbija razliku između glasača i političara s obzirom da neki glasač može imati veču vrijednost u poklonjenim glasovima od nekog sližbenog političara. Kako bi se to uzelo u obzir može se dodati pravilo da osobe koje imaju više od 100 000 birača imaju privilegiju sjediti u saboru tok će ostali zastupnici sa manjim brojem glasova morati djelovati preko interneta.

 

  Disperzija glasačke moči

 

Zastupnici koji upravljaju sa više glasova, koji su im dani od strane ostalih glasača, ne moraju na isti način iskoristiti sve svoje glasove. Na primjer ako netko upravlja sa 100 glasova on može odabrati da će njih 20 iskoristiti da glasa ZA neki zakon a ostalih 80 PROTIV ako ta osoba smatra da će interesti ovih 20 osoba biti bolje zaštičeni da se glasa za zakon a interesi preostalih 80 osoba da se glasa PROTIV tog istog zakona.

 

  Višestruki zastupnici

 

Hibridna demokracija, na način opisana u ovom radu, omogučava svakom glasaču da istovremeno ima više zastupnika, po jedan za svaku katergoju zakona. Dakle osoba moće odabrati da je zastupnik A zastupa kod zakona koji se odnose na koategoriju vanjski poslovi. Ista ta osoba može odabrati da je istovremeno zastupnik B zastupa kod zakona koji se odnose na kategoriju unutarnji poslovi. Dodatno može odabrati nekog zastupnika C da ju zastupa u slučaju religijskih pitanja.

 

  Glasovanje u dva koraka

 

Da bi se smanjio negativan utjecaj korumpiranih ili nesposobnih političara hibridna demokracija korisi glasovanje u dva koraka. Slijedi jednostavna interpretacija ovog procesa. Prvog dana glasovanje zastupnici daju svoje glasove za određeni zakon. Drugog dana glasovanj glasači imaju mogučnosti da ocijene kako su njihovi zastupnici glasovali. Ako neki glasač dođe do zaključka da je njegov zastupnil glasova protivno njegovu interesu on tada može poništiti glas zastupnika te direktno dati svoj glas za dani zakon. Time bi se smanjila glasačka vrijednost tog zastupnika za 1 za ovaj konkretni zakon. Trečeg dana umanjeni glasovi zastupnika i direktni glasovi glasača se zbrajaju kako bi se odredilo da li je zakon izglasan.

 

  Kontinuirano glasovanje

 

Glasovanje u hibridnoj demokraciji također može biti implementirano kao kontinuirano glasovanje. Kontinuirano glasovanje usko je povezano sa principima referenduma. Referendum omogučava svakom glasaču da u bilo kojem trenutku predloži svoj vlastitit zakon. Kada se takav prijedlog zakona unese u preoceduru za glasovanje počinje skupljanje glasova od strane zastupnika i glasača. Kada u jednom trenutku zakon prikupi večinu glasova onda on ulazi u pred izborno stanje koje može trajati npr. tjedan dana. Time se sprečava da automatizmom zakon stupi na snagu onog trenutka kada skupi večinu glasova te se daje dovoljno vremena da se glasače upozori da je neki zakon dobio večinu kako bi se mogli na vrijeme sa njim upoznati i po potrebi reagirati. Glasači koji su več prije glasovali za zakon u tom periodu imaju priliku da povuku svoj glas što može biti motivirano novim informacija so kojih su došli u međuvremennu. Glasači koji nisu bili svjesni tog zakona u tom periodu imaju mogučnost da se sa njim upoznaju ted a provjere na koji način su njihovi zastupnici glasali. Ukoliko nisu zadovoljni odllukom svojih zastupnika imaju priliku direktno dati svoj glas za ili protiv tog zakona.

 

  Referendum

 

Hibridna demokracija, kako je opisana u ovom radu, povečala bi utjecaj referenduma na način da bi ga učinila jeftinim, efikasnim i brzim korištenjem interneta na način da svatko može slobodno predlagati nove zakone ili davati prijedloge za izmjenu postoječih a zakoni i prijedlozi koji dobiju dovoljan broj glasova, kroz neku od gore opisanih procedura, automatizmom postaju sastavni dio zakona. Trenutni problem referenduma je da se ne mogu predlagati novi zakoni več je samo moguče da se spriječe usvajanje novih zakona. Trenutno je referendum takodjer vrlo skup za provedbu što je dio razloga zašto se rijetko koristi.

 

  Transparentnost

 

Večina podataka u hibridnoj demokraciji treba biti transparentna, javno dostupnna glasačima. Glasač kao osoba koja plača porez od kojeg se financiraju javne ustanove treba biti u potpunosti informirana na koji način se taj novac koristi. Državne institucije bi trebale unaprijed objaviti svoje namjere vezano za investitice tako da glasači imaju vremena razmotriti ta ulaganja te ih po potrebi i spriječiti. Podaci o plačama javnih službenika i svim ostalim troškovima, bez obzira koliko bili mali, moraju biti dostupni javnosti preko iterneta. Transparentnost podataka je jedna od dvije ključne komponenent potrebne kako bi glasači mogi donositi relevantne odluke. Glasači moraju biti dobro informirani o svim detaljima poslovanja te ujedno i dovoljno dobro educirani da bi mogli donositi ispravne odlike.

 

  Zaštita manjina

 

U hibridnoj demokraciji manjine bi bile zaštičene na isti način kao i u liberalnim demokracijama. Večina ne bi mogla izglasati da određena manjina mora napustiti zemlju ili da se nekoj manjini zabrani prakticiranje njene religije. Osnovna ljudska prava bila bi zaštičene od nadglasavanja.


 

 

  Prednosti hibridne u odnosu na zastupničku demokraciju

 

 

Ovo poglavlje opisuje mnoge probleme koji su karakteristični za zastupničku demokraciju a koji se mogu riješiti uvođenjem direktne demokracije što u konačnici rezultira hibridnom demokracijom.

 

  Motiviranje zastupnika da ne postanu korumpirani

 

Kod zastupničke demokracije korumpirani i nesposobni zastupnici su postali više pravilo nego iznimka. Nekima je to možda iznenađenje ali istina je da je to za očekivati jer u osnovnoj ljudskoj prirodi nije da se brine za interese drugih na štetu vlastitih interesa. Na žalost i na nesreču zastupnička demokracija je bazirana na pretpostavci da je ljudima stalo do drugih ljudi dok je istina da večina brine isključivo za sebe a za druge se brinu jedino ako im je to u interesu. Bez da se dalje nabrajaju mnogobrojne pogreške na kojima se temelji zastupnička demokracija upravo spomenuti argument dovoljan je da se pretpostavi da je takav politčki sistem predodređen da proizvede ne funkcionalno i korumpirano društvo o čemu se sve više i više širi svijest među globalnim pučanstvom. A kada se takva korupcija ostavi nesankcioniranom, kao što je slučaj u večini zemalja sa zastupničkom demokracijom, onda su rezultati onakvi s kakvima smo suočeni svakodnevno. I tu na scenu stupa hibridna demokracija.

 

U hibridnoj demokraciji glasač može promijeniti svog zastupnika u bilo kojem trenutku neograničeno puta. U hibridnoj demokraciji osoba ne mora čekati 4 godine do slijedečih izbora da bi kaznila zastupnike koji su se odali korupciji i koji su u tom periodu mogli nesmetano krasti bez ikakvih sankcija. Ukoliko glasač procijeni da je njegov zastupnik postao korumpiran ili je zbog nekog drugog razloga prestao zastupati interese svojih birača ili se pokaže da je zastupnik lagao o svemu o čemu je govorio tokom predizborne kampanje, osoba se može jednostavno ulgorati na web stranicu za glasovanje i odregistrirati se od tog zastupnika. Od tog trenutka na dalje taj zastupnik više ne predstavlja tog birača i time se njegova glasačka moč smanjuje za jedan glas. S obzirom da i svi ostali glasači moguučinit isto, glasačka moč korumpiranih političara se može drastično smanjiti u roku nekoliko sati što predstavlja brz odgovor na korupcijske aktivnosti.

 

U idealnom scenariju elementi direktne demokracije bi trebali biti vrlo rijetko prakticirani od strane glasača. Oni prvenstveno služe kao mehanizam za efikasnu neutralizaciju korumpiranih i nesposobnih politicara. Znajuči da njihove akcije u bilo kojem trenutku mogu biti sankcionirane jednostavnim klikom njihovih biraca, zastupnici su motivirani da svoja zaduženja obavljaju u skladu sa teorijskim postavkama zastupničke demokracije. Dakle rezultat je aktivna, funkcionalna zastupnička demokracija pomno pračena od strane glasača koji po potrebi mogu aktivirati elemente direktne demokracije u svrhu sankcioniranja korupcije.

 

Poruka zastupnicima je jednostavna: "Radite svoj posao i pustite nas da radimo svoj. U suprotnom reducirat čemo vašu glasačku moč na nulu tako da niti jedna banka, lobi ili industrija više neče biti zainteresirana da vas potplati."

 

  Reduciranje utjecaja korumpiranih i nesposobnih političara

 

U zastupničkoj demokraciji korumpirani političar če prvo napraviti štetu a tek nakon što je šteta več učinjena glasač dobija mogučnost da političara sankcionira. Dodatno, takav korumopirani zastupnik može mirno nastaviti nanositi štetu po želji s obzirom da je potrebno čekati slijedeće izbore kako bi se zastupnik zamijenio sa drugim.

 

Suprotno tome, u hibridnoj demokraciji process glasanja za zankon je definiran na način da se ovakva šteta može u potpunosti spriječiti. Glasač može doznati da je zastupnik prestao štiti njegove interese prije nego nastane šteta. Ovo se postiže kroz process glasovanja u dva stupnja kao što je opisan u jednom od prethodnih poglavlja. U svojoj najjednostavnijoj formi process glasovanja u dva koraka može izgledati ovako.

 

Prvog dana zastupnici daju svoj glas za određeni zakon. Drugog dana glasači dobiju priliku evaluirati kako su njihovi zastupnici glasovali. Ako neki glasač nije zadovoljan načinom na koji je njegov zastupnik glasovao on može odllučiti da premosti glas svog zastupnika ted a direktno glasa za zakon korištenjem interneta. Time će se glasačka moč zastupnika smanjtii za 1 kod glasanja za ovaj konkretni zakon. Treči dan umanjeni glasovi zastupnika i direktni glasovi birača se brajaju kako bi se utvrdlo da li je zakon dobio dovoljan broj glasova.

 

Dakle ako je skupina političara upravo primila debeli mito od strane bankara da država terba uzeti novi krediti od tih istih bankara, glasači le dobiti priliku da neutraliziraju glasove tih zastupnika i direktno glasaju protiv te inicijative prije nego nastane šteta.

 

  Kompromitiranje interesa


Jedan od mnogih problema zastupničke demokracije je taj da je glasač prisiljen odabrati set interesa koji mu najbolje odgovaraju umjesto da si osigura da se svi njegovi interesi uzmu u obzir bez obzira na njihovu potencijalnu različitost. To je rezultat činjenice da svaki glasač može odabrati samo jednog zastupnika, bilo osobu bilo političku stranku, koja je definirala set interesa koje naziva program a za koje če se zalagati ukoliko pobjede na izborima. Dakle odabirom zastupnika birač je prisiljen napraviti kompromis odabirom onog programa koji najbolje odgovara njegovim interesima ali se vrlo vjerojatno ne poklapa u potpunosti sa svim interesima samog glasača.

 

Na primjer osoba može biti protiv toga da država financira crkvu, protiv ulaska u Evropsu uniju i protiv prisilnog financiranja državne televizije. Ako ne postoji niti jedan zastupnik koji se istovremeno zalaže za sve ove interese glasač je prisiljen odabrati onog zastupnika koji se u največoj mjeri zalaže za ove interese. Dakle glasač če moža biti prisiljen da odabere zastupnika koji je protiv ulaska u Evropsku uniju i protiv prisllinog financiranja državne televizije ali koji se istovremeno zalaže da crkva dobije još i više sredstava za svoj rad od države. Takav zastupnik neče u potpunosti zastupati sve interese glasača- Štoviše, radit če direktno protiv nekih interesa birača time što če se zalagati za povečanje financijske pomoči crkvi.

Hibridna demokracija jednostavno i elegantn riješava ovaj problem na način da omogučava svakom glasaču da odabere zastupnika koji zastupa interese najsličnije interesima samog birača istovremeno omogučavajuli biraču da direktno glasa za sva pitanja oko kojih se ne poklapa sa interesima svog zastupnika.

 

Hibridna demokracija dodatno omogučava svakom biraču da ima više zastupnika, za svaku kategoriju po jednog zastupnika. Dakle glasač može odabrati zastupnika A da ga zastupa po pitanjima vanjske politike, nekog tko je protiv ulaska u Evropsku uniju. Nadalje isti taj glasač može odabrati zastupnika B dag a zastupa po pitanjima unutarnje politike, nekog tko je za ukidanje prisilnog financiranja državne televizije. I na kraju glasač može odabrati zastupnika C dag a zastupa u pitanjim religijskog karaktera, nekog tko je protiv toga da se crkva financira iz državnog novca.

Na ovaj način svi interesi glasača su u potpunosti pokriveni na ovaj ili onaj način tako da glasač ne mora raditi compromise žrtvovanjem dijela svojih interesa kako bi osigurao da večina njegovih interesa bude zastupljena.

  Nepoznati interesi


Često se mogu pojaviti pojedine teme koje nisu bile pokrivene političkim programom stranaka tokom predizborne kampanje. Na primjer recesija može pogoditi zemlju a da zastupnici ne znaju na koji način najbolje da zastupaju svoje birače po pitanju riješavanja recesije s obzirom da recesija nije bila dio njihova izbornog programa te stoga glasači nisu bili obili priliku da se izjasne na koji nalin oni misled a je najbolje da se bori protiv recesije. Da bi stvar bila jos problematičnija ne moraju svi glasači dijeliti razmišljanje o tome na koji nalin njihov zajednički zastupnik treba pristupiti borbi protiv recesije što znači da če svatko riješenje kojem se prikloni zastupnik vrlo vjerojatno biti protiv interesa velikog broja njegovih birača.

 

Još jednom hibridna demokracija može jednostavno riješiti ovaj problem dopuštajuči glasačima da reizaberu svog zastupnika svaki put kada se pojavi neki novi problem ili pitanje koje nije bilo dio programa tokom predizbore kampanje. Ovo je još jeda odličan primjer kako hibridna demokracija omogučava brz odgovor u visoko dinamičnoj okolini kako bi osigurala da se interesi glasača što bolje zaštičeni.

 

  Disperzija glasačke moči


Zastupnička demokracija funkcionira na način da svaki zastupnik ima određeni program, skup interesa za koji se bori. Hibridna demokracija ovaj princip mijenja na slijedeči način. Ideja zastupnika je da što bolje zastupaju interese svojih birača. To ne mora značiti da zastupnik mora imati fiksne stavove o pojedinim temama. Bit zastupnika nije u tome što one misli i želi več što njegovi biraći misle i žele. Polazeči od toga poptuno je normalno ako pojedini zastupnik podržava potpuno suprotstavljene interese. Nema ničega lošeg u tome da isti zastupnik istovremeno zastupa interese onih koja možda razmišljaju potpuno suprotno. Na primjer isti zastupnik može istovremeno zastupati interese osoba koji su za ulazak u Evropsku uniju i one koji su protiv. To znači da če takav zastupnik brinuti o svojim biračima praveči razliku među njima i njihovim, možda čak suprotstavljenim, interesima.

 

Hibridna demokracija omogučava glasaču da odabere zastupnika na način da zastupniku iznese svoje interese koji mogu biti potpuno drugačiji od interesa drugih glasača koji su izabrali istog tog zastupnika. Takav zastupnik jednostavno nudi uslugu zastupanja interesa glasača bez obzira koliko billi različiti interesi njegovih klijenata.

Hibridna demokracija podržava ovu ideju preko disperzije glasačke moči tokom procesa glasovanja. To znači da tokom glasovanja zastupnik nije obavezan sve svoje glasove iskoristiti na isti način nor. Da glasa ZA određeni zakon. Zastupnik može odabrati da raspodijeli svoje glasove npr. tako da 20% glasova iskoristi da glasa ZA zakon a istovremeno preostalih 80% iskoristi da glasa protiv tog istog zakona. Takva odluka bi bila potpuno razumljiva ako je npr. 20% njegovih glasova predstavljaju poljoprivrednici a 80% osobe koje žive u gradu a glasa se za zakon o povečanju doprinosa poljoprivrednicima što je svakako u interesu poljoprivrednika ali je na štetu osobama koje se ne bave poljoprivredom.

  Reprezentativn demokracija nije ustavna


Ako ustav sadrži izjavu tipa: "Sve osobe trebaju imati ista prava" tada situacija u kojoj manjina (zastupnici) ima ekskluzivno pravo izbora zakona a u isto vrijeme velika večina nema apsolutno nikakva prava u definiranju zakona onda to znači da imamo diskriminaciju što je suprotno ustavom zagarantiranoj jednakosti među grđanima.

 

To postoje još i više očito ako uzmemo u obzir da zastupnici na nikoji način nisu obavezni ispunjavati svoja predizborna obečanja dana glasačima. Tokom predizborne kampanje dozvoljeno je da zastupnici obečavaju šzo god im padne na pomet ili što god misled a če im pomoči da pobijede na izborima, ali kada izbori prođu ne moraju se držati niti jednog od danih obečanja več slobodno i bez ikakvih sankcija mogu donositi odlluke koje nemaju nikakve veze sa denim obečanjima ili su čak potpuno suprotne. Ovako postavljen sustav onemogučava večini da ima bilo kakav utjecaj pri definiranju pravila kojih bi se društvo trebalo pridržavati. Ovakva večina potpuno je isključena i nema apsolutno nikakav utjecaj na odluke koje direktno i značajno utječu na njihov život. Protu argument da glasači mogu na slijedečim izborima odabrati druge zastupnike pada u vodu ako pretpostavimo da nema poštenih zastupnika i da su glasači zapravo prisiljeni birati manje zlo. U osnovi zastupnička demokracija, kako je trenutni implementirana u večini zastupničkih demokracija, omogučava glasaču da odabere izmedju nekoliko vukova koji če pojesti njegov prosperitet.

Zastupnička demokracija je sloboda da izaberemo vlastittog diktatora.

 

  Reducirana diskriminacija


Hibridna demokracija značajno smanjuje diskriminaciju koja postoji u zastupničkoj demokraciji tako što povečava broj ljudi koji imaju direktan utjecaj na donošenje političkih odluka od nekoliko desetaka političara do nekoliko milijuna glasača. Diskriminacija može i tada postojati ako uzmemo u obzir osobe koje nemaju pristup internetu ili nisu dovoljno tehnički potkovani da bi mogli prakticirati direktnu demokraciju. Ali broj takvih osoba se smanjuje iz godine u godinu a u skoroj budučosti pristup internetu i vještine za njegove korištenje če biti široko rasprostranjene i uobičajene kao što su trenutno čitanje i pisanje.


 

 

  Prednosti hibridne demokracije u odnosu na direktnu demokraciju

 

 

Ovo poglavlje predstavlja razloge zašto bi bilo bolje zastupničku demokraciju zamijeniti sa hibridnom demokracijom a ne sa direktnom demokracijom.

 

  Zaštita različitih interesa


Direktna demokracija nije cilj več sredstvo za postizanje određenog cilja. Taj cilj je omogučiti građanima za zaštite vlastite interese. Mnogi smatraju da je zastupnička demokracij, usprkos svojim manama, najbolje moguče političko uređenje. Ti ljudi smatraju da samo trebamo poraditi na detaljima kako da je bolje reguliramo. Drugi smatraju da je, usprkos svojim manama, zastupnička demokracija mnogo bolje riješenje od direktne demokracije. S obzirom da je cilj omogučiti ljudima da dobiju ono što žele, kada je moguče, zamjena zastupničke demokracije sa direktnom demokracijom bi bilo protivno interesima mnogih koji preferiraju zastupničku demokraciju, koji god bili njihovi razlozi. Nije na nama da odlučimo da su ti ljudi u krivu i da je bi trebali podržati direktnu umjesto zastupničke demokracije. Naš je cilj da ljudima omogučimo da samostalno odaberu takav politički system koji njima najviše odgovara. I to je gdje hibridna demokracija dolazi u igru. Ona omogučava osobama koje ne žele mijenjati svoju političku aktivnost da se nastave ponašati na način na koji su navikli u trenutnoj zastupničkoj demokraciji. Hibridna demokracija omogučava ljudima koji vjeruju u zastupničku demokraciju da nastave prakticirati zastupničku demokraciju a onima koji vjeruju u direktnu demokraciju da konačno dođu u mogučnost da prakticiraju direktnu demokraciju.

 

Sve što je rečeno za osobe koje preferiraju zastupničku demokraciju se može ponoviti i za osobe koje preferiraju direktnu demokraciju. I njima treba dati mogučnost da sudjeluju u političkom životu na način na koji oni misle da je najbolji tako da direktno zastupaju vlastite interese zaobilazeči pri tome ulogu zastupnika. Još jednom hibrida demokracija dolazi u igru omogučavajuči onima koji čvrsto vjeruju u korist direktne demokracije da je prakticiraju.  

 

Uvodjenjem hibridne demokracije štitimo interese obje spomenute grupe elegantno omogučavajuči koegzistenciju dva vrlo različita principa vladanja na jedan formalan i organiziran način.

 

  Postepena promjena


Dodatni argument za zamjenu zastupničeke demokracije sa hibridnom umjesto direktnom je taj što hibridna demokracija predstavlja postepenu promjenu prema direktnoj demokraciji, postepenu promjenu u političkoj organizaciji i ljudskom razmišljanju. Zastupničak i direktna demokracija su dva vrlo različita načina upravljanja i nagli pomak od jedne do druge bi mogao predstavljati šok za mnoge ljude koji su toliko navikli na zastupničku demokraciju a istovremeno su možda previše plaše direktne demokracije zbog nedovoljno znanja o istoj. Prisiljavati ljude da rade takve nagle promjene može izazvati nepotreban i neopravdan otpor prema direktnoj demokraciji uzrokujuču njen propast i prije nego dobije prilike da dokaže svoju učinkovitost u riješavanju mnogih problema koji trenutno muče zastupničku demokraciju.

 

Ovdje još jednom u igru dolazi hibridna demokracija. Uvođenjem elemenata direktne demokracije, bez utjecanja na trenutni sustav zastupničke demokracije, skeptici mogu nastaviti prakticirati svoje dosadašnje političko ponašanje istovremno promatrajuči i učeči principe direktne demokracije prakticirane od strane onih koji smatraju da je došlo vrijeme za promjene i da je direktna demokracija riješenje za trenutne probleme. Na ovaj način nikoga se ne prisiljava da se mijenja ukoliko to ne žele ili ako nisu spremni na promjenu. Promjena načina razmišljanja ljudi je spor process ali na sreču samo je pitanje vremena kada če doči do promjene.

 

  Bolja prilagodba

 

Hibridna demokracija omogučava društvu da se prebaci iz čiste zastupničke demokracije u čistu direktnu demokraciju ili obrnuto ili u bilo koji oblik između ova dva ekstrema praktički jednim klikom. Društvo organizirano na ovaj način imalo bi mnoge bolje mogučnosti prilagodbe na nepredviđene pojave. Takve pojave mogu uključivati trenutno nepoznate pojave vezane za zastupničku ili direktnu demokraciju. Dakle ako nastane neki problem vezan za direktni oblik vladanja društvo se jednostavno može u večoj mjeri prikloniti donošenju odluka na bazi zastupničke demokracije.

 

Na primjer možemo zamisliti pojavu kompjuterskog virusa koji bi napao infrastrukturu za glasovanje preko interneta. Društvo temeljeno isključivo na direktnoj demokraciji kod ovakvog scenarija bi postalo paralizirano zbog nemogučnosti donošenje novih odluka. Takav scenario se može zamisliti kao rezultat napada neprijateljske zemlje. Riješenje za opisani scenarij može biti da se omoguči građanima da odaberu zastupnike kroz pričuvni process npr. odlaskom u obližnju policijsku stanicu. Na ovaj način društvo se može brzo prebaciti na čisti zastupnički model vladanja u vrijeme krize kada korist je ovakvog modela u prednosti u odnosu na direktnu demokraciju.

 

  Ne pretvaranje osoba u političare

 

Prakticiranje direktne demokracije zahtjeva puno truda i vremena. Kao posljedicu možemo pretpostaviti da se u tom slučaju ljudi ne bi imali vremena baviti ničim drugim s obzirom da bi konstantno trebali investirati vrijeme u proučavanje, diskusiju i glasovanje svaki put kada novi zakon dođe na scenu. A s obzirom da teme koje razni zakoni pokrivaju pripadaju različitim aspektima života nije razumno očekivsti da če svastko biti u stanju u potpunosti razumijeti svaki zakon prije glasovanja. Zato je vrlo vjerojatno da če u slučajevima kada osoba morat glasovati za neki zakon koji pokriva područje nepoznato toj osobi ta osoba zatražiti savjet i pomoč od neke druge osobe za koju vjeruje da je bolje upoznata sa temom zakona. U tom slučaju tada smo na pola puta do zastupničke demokracije s obzirom da se osobi objasni kako treba glasovati ali je još uvijel ta osoba ta koja če dati svoj glas. Ali tehnički gledano nije toliko važno koja osoba če glasovati koliko je važna činjenica da je druga osoba donijel odluku umjesto prve osobe što je srž zastupničke demokracije. Upravo opisana situacija je formalno definirano hibridnom demokracijom kroz niz pravila koja omogučavaju osobi da za zastupnika odabere bilo kojeg drugog glasača u slučajevima kada to toj osobi odgovara. To može biti u slučaju da osoba nije tehnički dovoljno potkovana da bi shvatila zakon, ili ukoliko glasač nema vremena za proučavanje zakona, ako glasač ima potpuno povjerenje u svog zastupnika da če on donijeti bolju odluku čak i ako se radi o temi u kojoj se glasač snalazi. Hibridna demokracija omogučava višestruko i parcijalno zastupanje.

 

Višestruko zastupanje znači da glasač može odabrati dag a istovremeno zastupa nekoliko zastupnika za zakone iz različitih područja. Kada se određeni zakon da na glasovanje odredi se područje kojem pripada ovisno o njegovom sadržaju. Glasač može za zastupnika odabrati svoj prijatelja koji radi u vojci dag a zastupa kod zakona koji se odnose na oružane snage. Glasač može imati drugog prijatelja koji ima farmu i koji će ga zastupati vezano za zakone o poljošprivredi. Motivacija za ovakvu raspodjelu odgovornosti leži u činjenici da nitko ne može znati sve. Na taj način, odabirom razčličitih zastupnika za različita područja, glasač se osigurava da je u svakoj prilic zastupljen od strane osobe koja se njabolje razumije u danu temu. Glasač naravno može odabrati samo jednog zastupnika za sve teme. Takvav zastupnik može biti dio grupe eksperata za razna područja koji zajedno rade i djeluju kao grupa pružajuču ekspertnu analizu i podršku onima koje zastupaju.

 

Parcijalna reprezentacija znači da glasač može odabrati dag a zastupaji razni zastupnici za razna područja ali da istovremeno zadrži mogučnost da direktno glasa kod pojedinih kategorija zakona. Interesi takvog glasača su tada samo djelomično zastupljeni jer glasač ima direktnu kontrolu nad temama koje odabere.

 


 

  Kritika hibridne demokracije

 

 

Ovo poglavlje prezenztira različite kritike Hibridne Demokracije.

 

  Preglasavanje manjina

 

S obzirom da Hibridna demokracija snažno ovisi o direktnoj demokraciji prva kritika obično bude strah da će večina nadglasati manjinu. Čini se da su mnogi pod dojmom da ovakva mogučnost ne postoji u zastupničkoj demokraciji, što je pogrešna pretpostavka. U zastupničkoj demokraciji večina može nadglasati manjinu jednako lako kao i u direktnoj demokraciji. Jedina je razlika što bi se to u zastupničkoj demokraciji odvijalo u dva koraka a u direktnoj demokracji u jednom koraku. U zastupničkoj demokraciji ništa ne sprečava večinu da svoj glas daju istom zastupniku ili političkoj stranci koji će nakon toga nadglasati zastupnike manjina.

 

U zastupničkoj demokraciji manjine nisu zaštičene nekim svojstvom zastupničke demokracije. Umjesto toga zaštičene su dodatnim zakonima koji daju određena prava manjinama koje se ne mogu ukinuti nadglasavanjem večine. Takvi zakoni sprečavaju večinu da npr. večina izglasa da određena manjina treba napustiti zemlju ili da joj se zabrani prakticiranje vlastite vjere i običaja. Isti skup zakona i pravila se može koristiti i u hibridnoj ili direktnoj demokraciji kako bi se zaštitilo manjin tako da u tom pogledu  hibridna demokracija ne predstavlja ništa veču opasnost za manjine u odnosu na zastupničku demokraciju.

 

  Diskriminacija

 

Neki kritičari hibridne demokracije smatraju da će u njoj osobe bez interneta or doboljnog tehničkog znanja služenja internetom biti diskriminirane u odnosu na ostale osobe koje bi konsatnatno prakticirale direktnu demokraciju korištenjem modernih komunikacijskih tehnologija. To je u potpunosti točno. Iako bi takve osobe imale svoje predstavnike koje bi birali kao i dosada svakih nekoliko godina na dan izbora, oni sigurno ne bi imali toliki utjecaj poput ostalih koji bi se aktivnije služili internetskim servisima. Takva diskriminacija, iako bi postojala, bila bi puno manja u usporedbi sa istom takvom diskriminacijom koja trenutno postoji gdje sve odluke donose šačoca politićara dok velika večina ni na koji način ne može sudjelovati u donošenju političkih odluka. Hibridna demokracija značajno smanjuje diskriminaciju koja trenutno postoji u zastupničkoj demokraciji povečanjem broja osoba koji imaju direktnu utjecaj na politička pitanja od nekoliko desetaka političara na nekoliko milijuna glasača.

 


 

  mehanizmi hibridne demokracije

 

 

Ovo poglavlje iznosi detalje o tome kako bi hibridna demokracija mogla biti tehnički implementirana.

 

  Registriranje za web servis hibrifne demokracije

 

One osobe koje žele aktivno sudjelovati u hibridnoj demkokraciji korištenjem interneta prvo se trebaju registrirati za taj servis tj. uslugu. Da bi se registrirao glasač mora otiči do obližnje policijske stanice gdje nakon pozitivne identifikacije dobija account koji se sastoji od username-a i šifre koje mu služe za ulogiravanje na www.hybriddemocracy.com. Ovo je ilustrirano slijedečim dijagramom:

 



  Logiranje u servis hibridne demokracije

 

Glasači koji su se uspješno registrirali za web servis hibridne demokracije, kako je opisano u prethodnom poglavlju, mogu upotrijebiti svoj accounr da se ulogiraju u web servis hibridne demokracije. Da bi se osoba uspješno ulogirala u web servis hibridne demokracije osoba mora posjetiti web stranicu www.hybriddemocracy.com gdje će biti upitana da upiše podatke svoj account-a, dakle korisničko ime i šifru koju je dobila prilikom registracije. Ovo je ilustrirano slijedečim dijagramom:

 



  Glasovanje

 

Nakon uspješnog ulogiravanja u sustav hibridne demokracije osoba može dati svoj glas za bilo koji od predloženih zakona.

 


 

  ZAKON

 

 

Ovo poglavlje sadrži listu pravila, prezentiranih u obliku zakona, koji reguliraju sve procese potrebne za uspješnu implementaciju Hibridne demokracije.

 

  Zakon o elektronickom prijenosu birackog prava

 

Pojmovi

 

Birac je osoba kojoj je dodijeljeno biracko pravo prema zakonu o dodijeli birackog prava.

Elektronicki Birac je osoba kojoj je dodijeljeno elektronicko biracko pravo prema zakonu o dodijeli elektronickog birackog prava.

Zastupnik je osoba na koju je bar jedan birac prenio svoje biracko pravo kako je opisano zakonom o prijenosu birackog prava.

Zastupljenik je osoba koja je u potpunosti ili djelomicno prenjela svoje biracko pravo na drugog biraca.

 

Ovim zakonom regulirana su pravila prema kojima birac moze prenijeti svoje biracko pravo u potpunosti ili djelomicno na drugog biraca.

 

Clanak 1.

 

Svaki birac koji na zadnjim odrzanim izborima nije anonimno birao svog zastupnika prema zakonu o anonimnom biranju zastupnika, ima pravo elektronicki prenjeti svoje biracko prava na bilo kojeg drugog biraca

 

  Zakon o dodijeli birackog prava

 

Ovim zakonom regulirana su pravila prema kojima se osobi dodijeljuje biracko pravo.

Biracko pravo dodijeljuje se osobi koja zadovoljava sve uvijete navedene ovim zakonom.

 

Clanak 2.

 

Osoba mora biti punoljetna sto znaci da mora imati navrsenih 18 godina.

 

Clanak 3.

 

Osoba mora biti drzavljanin republike Hrvatske.

 

  Zakon o dodijeli elektronickog birackog prava

 

Ovim zakonom regulirana su pravila prema kojima se osobi dodijeljuje elektronicko biracko pravo.

Elektronicko biracko pravo dodijeljuje se osobi koja zadovoljava sve uvijete navedene ovim zakonom.

 

Clanak 4.

 

Osobi mora biti dodjeljno biracko pravo prema zakonu o dodijeli birackog prava.

 

Clanak 5.

 

Na zadnjim odrzanim izborima osoba nije anonimno izabrala svog zastupnika prema zakonu o anonimnom biranju zastupnika.

 

  reference

 

 

Hibridni model direktne-zastupničke demokracije

http://ictlogy.net/20110831-a-hybrid-model-of-direct-representative-democracy/